Dragica Marić (67) i njen tri godine mlađi suprug Dragan koji su prije dvije godine organizovali svoju “sahranu”, a na zadušnoj večeri predvodili pjesmu i užičko kolo, sada su na velikoj fešti u Pojezni sumirali dvogodišnji život poslije „vlastite sahrane“.
U knjizi „Moj život“, promovisanoj ispred kućnog praga, Dragan Marić je opisao period od djetinjstva do zadušne večere, smjestio u ovu nesvakidašnju publikaciju fotografije bivših žena, drugova iz JNA, radnih kolega u brodskim kuhinjama, fudbalera „Partizana“, a na počasnom mjestu fotokopije isječaka iz novina…
Urednik knjige Vasilije Šainović iz Doboja odolio je vrućini i zajedno sa Dragicom i Draganom, glavnim junacima ove priče, praćen tv kamerama, brojnim objektivima fotoreportera i novinarskom znatiželjom, sistematično i detaljno raspredao o smislu i porukama.
– Malo me iznenadila Draganova odluka da piše knjigu, ali kada sam vidio raznovrsnost i bogatstvo utisaka, shvatio sam da to ima smisla i da je zanimljivo čitalačkoj publici. On posjeduje izvanredan senzibilitet u stvaranju stalne ali dobronamjerne intrige koja javnost uvijek iznova golica i privlači – kazao je Šainović, obrazlažući Draganovu knjigu.
Na nalovnici su, osim njegove još fotografije sadašnje supruge Dragice te dvije bivše, Vidosave i Erike. Na posljednjoj korici, pored Draganovih sportskih idola, Partizanovaca Momčila Vukotića i Boška Đorđevića su i fotografije njegovih davnašnjih djevojaka Čehinje Ivane, Slovakinje Suzane, Poljakinje Nadežde i Srpkinje Silvije.
U knjizi su opisana pozanstva, veze i avanture iz mladosti.
Dragica koja je istog dana, kada je promovisana Draganova knjiga “Moj život”, proslavila rođendan i 18. godišnjicu braka, kaže da nije ljubomorna.
– Nas dvoje upoznali smo se u Klubu usamljenih u Novom Sadu. On je prije toga imao dva neuspješna braka, a moj prvi suprug je umro. Zavoljeli smo se na prvi pogled, a kada smo dobili penziju ovdje smo doselili. Lijepo nam je, volimo se, mazimo i pazimo – ispričala je Dragica pokazujući zid uspomena na kojem su slike Draganovih bivših žena, njihova zajednička, posteri FK „Partizan“ i Titova slika.
– U početku sam bila rezervisana prema njegovim idejama, posebno zadušnoj večeri, ali sam i tu popustila. Od protivnika postala sam njegova najveća podrška. Poslije zadušne večere, prije dve godine, naš život postao je dinamičniji, interesantniji, ništa nije kao prije toga – objasnila nam je Dragica euforiju koja ih prati.
U pozivnicima koje je prije nekoliko mjeseci odaslao na adrese stotinjak prijatelja i rođaka te novinarima iz cijele BiH, Dragan je najavio i crkveno vjenčanje sa Dragicom ali je ono izostalo.
– Sa svima sam se o svemu dogovorio, muziku i ručak obezbjedio u restoranu u Osinji, doveo konobare i kuvare, fotografe i snimatelje ali sam “zakuvao sa crkvom i sveštenicima” te se zarekao da ih ni na moju sahranu, kada Bog odredi termin za to, neće niko zvati. Uostalom, taj čin sam završio prije dvije godine. Poslije će mi svirati harmonikaši. a kada krenem Bogu na istinu, moraće svi da pjevaju – iznio nam je Dragan scenarij svoga “sudnjeg dana”. Ipak, prije toga, kaže, ima mnogo važnijih poslova i obaveza.
– Želim da lijepo proživim, da prođem, da oči vide što do sada vidjele nisu, a duša da to osjeti. Prije nisam imao vreme, novca, hrabrosti… Sada to sve imam i srećan sam zbog toga. Novinare posebno poštujem jer su oni najviše doprinjeli da se promjenim, da u shvatanjima pobjegnem od seoske malodušnosti i sujete, a život oplemenim, da mi smijeh, šala i zabava postanu svakodnevica – opisao je Dragan svoje impresije nakon medijskih istupa i životnih avantura koje je podjelio sa javnošču.
Film o Marićima
Ekipa RTRS-a je snimila nove priloge za film o Dragici i Draganu. Autor Branko Lazić kaže da je impresioniran svojim “junacima” koji su se srodili sa kamerom i potrebama dokumentarističke forme. Prethodni film, “Posljednja večera”, kazao nam je Lazić, veoma je zapažen, a novi na istu temu biće još bolji i kompletniji.