Ulazim u modernu, razvijenu, naprednu, poželjnu, očekivanu i veoma blizu Evropsku uniju.
Kada budemo ulazili, biće to vjerovatno sa suzama u očima, nedavno sam napisao, a sada – možda sam bio u pravu.
Sav nemar, neodgovornost, odnos različitih institucija i pojedinaca svih naroda i narodnosti naše zemlje najbolje se oslikava na graničnim prelazima.
Ambrozija i razne trave koje izazivaju alergiju i razne svrbeže valjda dobro dođu da na granicama nema većih gužvi. Sramota je, ipak, trajna čim se ugleda i osjeti. To govori o nama kakvi smo i zaista to što jesmo. Valjda je kod nas uobičajeno da se trava ne kosi, smeće baca gdje se stigne, zatrpavaju kanali i sve ostalo što jedan rod (ne)ljudski može činiti. To neki čine, valjda, što misle da mogu tako ili što ih je sistem naučio.
I nisu ovo redovi ispisani samo zbog onih koji odlaze u tu Evropsku uniju, već i za one koji dolaze ili, bolje rečeno, žele da ostanu ovdje. Možemo li pričati o turizmu, o privlačenju stranih investicija, o svemu što pričamo?
Kada će nakon prelaska granice u našu zemlju prvi utisak o nama ostavljati osvjetljena ulica, uređena okolina, uređeni parking prostori?
Ovi što odlaze naučeni su preko novčanika da se ponašaju odgovorno, jer svaki papir, neodgovorno ponašanje se kažnjava.
Srećom, sezona bujanja raznih trava prolazi, a plavo nebo će uskoro da pokrije svu sramotu i neodgovornost pojedinaca.
Domaćini, ljudi koji drže do obraza, svoje dvorište uređuju bez obzira na godišnja doba, u proljeće, tokom ljeta, jeseni ili zime. Oni to rade stalno ne računajući hoće li ih neko hvaliti ili drugačije u javnosti predstavljati. Domaćini to čine sa unutrašnjim zadovoljstvom zbog članova porodice sa kojom dijele najčešće trenutke. Domaćini to ne čine zbog centralnih vijesti, manje gledanih lokalnih televizijskih emisija, TV mreža ili raznih portala.
Međutim, domaćinima bude drago kada ih neko primjeti, kada osjete da njihovo ponašanje izaziva neki oblik poštovanja, ako već ne podršku, jer u našoj zemlji gdje se nekada najviše lopata u rukama držalo, danas ljudi bježe od lopate kao „đavo od krsta“.
I nije za svakog vlast, rekli bi stariji ljudi sa sela, a ni miješanje masti tokom svinjokolja.
Na sreću nam ostanak i onima koji odlaze Evropsku uniju, nikada bližu i nikada dalju.