Opravdao si Momu Golića što te je bio doveo u Borac. Takođe osvajanjem Kupa RS u rukometu Derventa je pokazala da je i dalje rukometni centar u RS.
Zorane čekao sam ovaj trenutak da bi mogao da potvrdim svoje mišljenje o tebi kao rukometnom stručnjaku. Po meni spadaš u vodeću elitu rukometnih stručnjaka.
Momo Golić te je doveo iz Apatina gdje si bio trener. Iz Borca su te otjerali „veliki rukometni stručnjaci“ i to:
- Josip-Vjeko Amulić
- Rade Unčanin
- Milorad Karalić
-Josip –Vjeko Amulić zajedno sa Radom Unčaninom vršili su pritisak na prvog člana uprave Nedeljka Čubrilovića (to mi je pričao pokojni Momo Golić, a kasnije se potvrdilo da je to istina) da trener Borca ne može biti „seljak“ iz Devente, koji po gradu, u ljetnom periodu, hoda u kratkim hlaćama. Kakva ironija!?
-Milorad Karalić je u to vrijeme kao predsjednik Borca došao na trening Kluba, gdje je trener Zoran Dokić uvježbavao zonu 3:2:1, preskočio ogradu, ušao na parket i igračima objašnjavao da ih Zoran Dokić pogrešno uči 3:2:1 odbranu, jer nije imao muda da mu kaže gdje leži problem.
Zamislite našao se Milorad Karalić da to objašnjava, a sebi nije objasnio kako je kao trener u Tesliću (RK „Partizan“-mislim da se tada tako zvao) dozvolio da taj klub ispadne iz tadašnje zone u opštinsku ligu. U tom klubu je vedrio i oblačio Samko Ajanović. Kada sam ga pitao:“Šta bi Samko sa klubom“? Odgovorio mi je: „Miro kriv sam što te nisam poslušao i ne pitaj dalje koliko nas je para koštao Milorad Karalić“. Kazao mi je dalje da ne može da shvati da je Milorad Karalić bio sjajan igrač u Borcu, a da teoretski o rukometu nema pojma; što pokazuje i dokazuje njegovo treniranje u Tesliću.
-Rade Unčanin i Vjeko Amulić vršili su pritisak na Nedeljka Čubrilovića da smijeni Zorana Dokića i da njih dvojicu imenuje za trenere prvog tima. To je i urađeno, a kako je urađeno i danas se vidi u kakvom je stanju Borac.
Mislim da je tu pogriješio Nedeljko Čubrilović iz neznanja (vjerovatno i priče o meni), vjerovao je na riječ svom profesoru Josipu-Vjeki Amuliću,a sigurno je jedno da je Nedeljko Čubrilović spasao u to vrijeme RK „Borac“ od gašenja. Zamjerio sam i Momi Goliću, koji je doveo Zorana Dokića u Borac, što se nije suprostavio Miloradu Karaliću da se ne otjera iz Borca Zoran Dokić. Odgovorio mi je da nije smio, jer mene nije bilo u Klubu te nije imao podrške. To je istina!!!
Ja sam prije toga napustio Klub, jer sam bio protiv davanja velikih novaca igračima, a bez rezultata. Odgovor je bio meni da ko obezbjeđuje novac, taj određuje i pravila igre. Nisam ostao dužan pa sam rekao da priznam samo ono što neko daje novac iz svoga đepa, kao što je to radio Boris Valjevac. Svaki mjesec je dao Borcu 100,00 DM iz svoga đepa.
Rekapitulacija mog teksta je:
-Nedeljko Čubrilović spasao Borac od gašenja.
-Trojka: Rade Unčanin, Vjeko Amulić i Milorad Karalić su Borac bacili na koljena i do danas se nije oporavio. Kako danas stvari stoje, mislim da će biti sve gore.
Sječam se dobro kada je koalicija „SLOGA“ meni rekla da smijenim tadašnjeg predsjednika Borca Prof. dr. Vitu Popovića (u to vrijeme bio član SDS-a), da će Telekom Srpske biti sponzor; ja sam to odbio. Kada je Viti Popoviću istekao mandat 2001. godine, zajedno smo napustili Borac i od tada je Telekom Srpske, sve do danas, sponzor Borca. Ne bi dalje o tome, jer bi mogao knjigu da napišem šta se sve dešavalo u Borcu. Kako danas stvari stoje sa ovom garniturom (čast izuzecima) oporavka nema.
Piše Miro Bjelić