Osobe sa smetnjama u razvoju čine jednu od ugroženijih grupa u Bosni i Hercegovini, a kada je riječ o djeci, njihovo marginalizovanje počinje još u ranom djetinjstvu.
Podaci pokazuju da se položaj djece sa smetnjama u razvoju posljednjih petnaestak godina poboljšava. Pružena im je šansa za kvalitetniji život, roditelji se međusobno upoznaju i razmjenjuju mišljenja, omogućava im se svakodnevno druženje, a porastao je i broj udruženja koja rade sa ovom djecom.
Jedno od njih je i Udruženje „Sunce“ iz Dervente, osnovano 2005. godine na inicijativu roditelja djece sa poteškoćama u razvoju. Oni koji su upoznati sa radom ovakvih udruženja ističu da se svijest u Bosni i Hercegovini polako mijenja. Iako istraživanje UNICEF-a iz 2013. godine pokazuje da veliki broj građana misli da bi djeca sa smetnjama u razvoju trebalo da pohađaju posebne obrazovne ustanove, praksa pokazuje nešto drugačije rezultate. To je potvrdila i predsjednica Udruženja „Sunce“ Tatjana Spasojević.
„Djeca su vrlo dobro prihvaćena od strane druge djece. Nastavnici i učitelji kroz različite aktivnosti uključuju djecu sa smetnjama u razvoju, ravnopravni su sa ostalom djecom, ne dozvoljavaju da budu izolovana. Mnogo se radi na inkluziji, mnogo se priča, da li je na pravilan način uvedena u naše škole, to je već druga priča“, navodi ona.
U Derventi su djeca sa lakim mentalnim poteškoćama i govorno-jezičkim smetnjama uključena u redovno školovanje, a nakon osnovne škole većina ih se školuje u Srednjoškolskom centru za zanimanja kojim se mogu baviti. Obično se obučavaju za rad u kuhinji, automehaničara, autolimara i slično. Posebno je potrebno istaći da oni koji nemaju mentalne poteškoće, a imaju fizički nedostatak, mogu se osposobiti za rad na računarima i u administraciji.
Konvencija o pravima djeteta kaže da djeca i mladi sa poteškoćama u razvoju imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno učestvovanje u društvenom životu. U dnevnom centru u Derventi se djeci sa velikim poteškoćama u razvoju pružaju podrška i pomoć, jer oni ne idu u školu.
Potreban rad sa roditeljima
U Udruženju ističu da je potrebno raditi sa djecom, ali da je možda značajnije razgovarati sa porodicom. Potrebno ih je usmjeriti kako da postupaju sa djetetom kada su sami. Često se postavlja pitanje da li je djecu sa smetnjama u razvoju moguće osposobiti za samostalan život. Odgovor je – zavisno od vrste i oblika poteške sa kojom živi.
„Djeca sa lakšim poteškoćama se mogu uklopiti u tokove života. Oni sa težim poteškoćama su vezani za druge osobe 24 sata, mogu se uključiti u normalne društvene tokove, ali uvijek uz asistenciju člana porodice ili nekog drugog. Rijetko ćete naći osobu koja ima samo jedan problem, obično su to brojni problemi koji čine začarani krug iz koga nema izlaza“, priča Spasojević.
Ono što je u prošlosti značajno onemogućavalo da djeca sa poteškoćama u razvoju budu jednaka sa ostalom djecom je svakako sredina u kojoj se vjerovalo da djecu ne treba međusobno miješati. Ona su bila primorana život provoditi u četiri zida bez kontakta sa vršnjacima i okolinom. Socijalizacija je bitna za svakog čovjeka još od malih nogu. Potrebno je dijete odvojiti od porodice da bi vrijeme provelo sa vršnjacima i drugim ljudima.
Spasojevićeva smatra da je uvođenje asistenata u škole vrlo dobro i misli da će pokazati dobre rezultate, jer asistenti ne samo da olakšavaju djetetu učenje, nego brinu o njegovim specifičnostima, podrška su učiteljima, a istovremeno se roditelji osjećaju sigurnije.
Poteškoće nisu prepreka
Ako osoba ima poteškoće, ne znači da ne može ostvariti zapažene rezultate. Članovi „Sunca“ su
od samog formiranja nastojali da se uključe u Specijalnu olimpijadu BiH. Nakon prvih uspjeha, dva korisnika su učestvovala na takmičenjima u Italiji, Grčkoj, Belgiji, Poljskoj i SAD, odakle su se vraćali sa medaljama.
„Oni su željni uspjeha više nego ostala djeca, daju više od sebe, imaju razvijen takmičarski duh. Nije ih potrebno tjerati, sami insistiraju da se s njima radi na tom polju. Na takmičenjima navijaju jedni za druge, zajedno slave pobjede i međusobno se podržavaju“, naglašava Spasojević.
Novčana nadoknada zavisi od politike
Kada je u pitanju sistem socijalne zaštite u BiH, on predviđa da djeca sa smetnjama u razvoju i odrasle osobe primaju određene novčane naknade. Međutim, tu se nailazi na probleme zbog složenosti političke strukture. Nadoknade su različite u različitim dijelovima države, čak i kada dvije osobe imaju isti stepen smetnje. To je posljedica sprovođenja socijalne zaštite kroz odvojene entitetske i kantonalne sisteme putem različitih institucija i zakona.
„Kada pogledam države oko nas onda vidim u kakvoj smo situaciji. Jedna majka koja ima dijete kao što je moj Nikola ima obezbjeđeno mjesečno primanje i osiguranje kao njegovatelj osobe sa posebnim potrebama. O ortopedskim pomagalima da i ne pričam, i za to nam trebaju ‘veze’. Dobiti kolica – to je rat od godinu dana. Mi smo srećni ako jedno radi, jer drugo nije u stanju samo da brine o djetetu, a kamoli da radi. Većina roditelja bi željela da bar jedan roditelj radi, jer jednokratna pomoć od 50-100 KM za godinu dana nije ništa“, priča za eTrafiku majka djeteta oboljelog od cerebralne paralize Radmila Šainović.
Veliki značaj volontera
U ovakvim udruženjima od velikog značaja su volonteri, a oni su uvijek potrebni i dobrodošli. Devetnaestogodišnja Dragana Šavrljuga u Udruženju volontira od 2009. godine.
„Ja jednostavno volim da pomažem ljudima i volim kada je neko srećan zbog mene. Tih nekoliko sati koje bih provodila sa korisnicima Udruženja su mi uvijek činile zadovoljstvo. Odnos sa njima je uvijek bio super. Iako trenutno nisam u Derventi veoma često se čujemo, naš odnos se neće nikada promijeniti bez obzira gdje se ja nalazila, uvijek ću biti u kontaktu sa njima i uvijek ću ih rado posjećivati“, ističe Šavrljuga.
„Sunce“ već devet godina ima strane volontere koji dolaze iz Njemačke preko organizacije „Pax Christi“ iz Ahena. Rado se vraćaju u posjetu i nakon završetka volontiranja. Da ne zaboravljaju one sa kojima su proveli vrijeme nedavno je potvrdila i akcija Nijemca Sebastiana Heidenthala koji želi prikupiti sredstva za kupovinu posebne opreme Nikoli Šainoviću za lakšu komunikaciju sa okolinom.
„Sebastian je momak koji je sa nama prošao kroz pakao kad smo nabavljali prvo pomagalo za Nikolu, on je to osjetio da kažem na svojoj koži i nije vjerovao koliko se mi mučimo, a kako je to uređeno u njegovoj zemlji. Kada sam pročitala tekst, prvo sam se isplakala. Ja svoje nosim i borim se kako znam i umijem, a nikad se nisam zapitala kako to ljudi oko mene doživljavaju“, govori Radmila Šainović.
Razumijevanje prijeko potrebno
Ona je istakla da im je novac potreban, ali da su potrebniji dobri ljudi koji ih razumiju. Slično su rekli i u „Suncu“. Kako kažu, nisu potrebna velika sredstva da bi se opstalo, uvijek se može uz pomoć dobrih ljudi, a građani i lokalna zajednica to jesu. Njihova podrška im je veliki podsticaj za dalji rad.
Članovi Udruženja imaju razne radionice u zavisnosti od godišnjeg doba. Trenutno rade na novogodišnjim i božićnim čestitkama koje prodaju i tako zarađuju za svoje aktivnosti. Često organizuju druženja sa djecom iz vrtića i škola kako bi se međusobno upoznali i prihvatili jedni druge. Sarađuju sa dosta udruženja iz Republike Srpske, FBiH, ali i iz Hrvatske i Srbije.
eTrafika.net – Snježana Aničić