Svečanim vojnim defileom u Derventi je obilježeno 30.godina od formiranja Vojske Republike Srpske. Povodom ove značajne godišnjice, kod centralnog spomen obilježja na gradskom trgu odata je pošta poginulima a pored toga obilježene su i tri decenije od formiranja 27.motorizovane brigade iz Dervente.

Defileom kojeg su ispunila zastave ratnih jedinica a koji je prošao derventskim ulicama, obilježene su tri decenije od formiranja Vojske Republike Srpske.

Sve ovo najviše je realizovano zaslugom Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka koji i danas vrijedno čuva baštinu na hrabre dane kada su pod jedan barjak stali najhrabriji srpski sinovi.

Pukovinik Darko Bjelić zamjenik komandanta Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka podsjeća kako su pripadnici puka, prisutni na obilježavanju godišnjice Vojske Republike Srpske, u svim gradovima.

,, Danas smo veoma počastvovani što smo bili  u derventi i zahvaljujem se gradskom rukovodstvu i boračkoj organizaciju na veličanstvenom dočeku ratnih zastava koje smo nosili ulicama Dervente. Mislim da će sve to, kroz bogat kulturno-umjetnički program, ubuduće obezbjediti da se čuva sjećanje na Vojsku Republike Srpske”,kaže Bijelić.

Svečanim vojnim defileom u Derventi je obilježeno 30.godina od formiranja Vojske Republike Srpske. Povodom ove značajne godišnjice, kod centralnog spomen obilježja na gradskom trgu odata je pošta poginulima a pored toga obilježene su i tri decenije od formiranja 27.motorizovane brigade iz Dervente.

Defileom kojeg su ispunila zastave ratnih jedinica a koji je prošao derventskim ulicama, obilježene su tri decenije od formiranja Vojske Republike Srpske.

Sve ovo najviše je realizovano zaslugom Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka koji i danas vrijedno čuva baštinu na hrabre dane kada su pod jedan barjak stali najhrabriji srpski sinovi.

Pukovinik Darko Bjelić zamjenik komandanta Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka podsjeća kako su pripadnici puka, prisutni na obilježavanju godišnjice Vojske Republike Srpske, u svim gradovima.

,, Danas smo veoma počastvovani što smo bili  u derventi i zahvaljujem se gradskom rukovodstvu i boračkoj organizaciju na veličanstvenom dočeku ratnih zastava koje smo nosili ulicama Dervente. Mislim da će sve to, kroz bogat kulturno-umjetnički program, ubuduće obezbjediti da se čuva sjećanje na Vojsku Republike Srpske”,kaže Bijelić.

,, Najveća patnja i muka je bila u toj kasarni jer nas je bilo malo ali smo ipak uspjeli nadljudskim snagama da odbranimo kasarnu. Po mom skromnom mišljenju odbrana kasarne je bila je preduslov za probijanje koridora. I danas dok stojim ovdje veoma sam ponosan na sve naše vojnike koji su se časno i hrabro borili. Svi ti borci bez obzira da li bili u motorizovanoj ili osinjskoj brigadi, ponos su grada”,kaže Dobilović.

U redovima ove brigade bilo je i mnogo prnjavorčana koji su se, rame uz rame, sa ostalima borili svuda gdje je trebalo braniti srbe. Među njima bio je Pero Segić koji kaže kako je brigada imala veliku formacijsku moć i da je bila jedna od najjačih brigada u sastavu Prvog krajiškog korpusa.

,,Prnjavorčani su za 27. brigadu dali mnogo kako po pitanju boraca ali i oficirskog sastava koji je popunjavao sastav brigade. Pored Prnjavora, ova jedinica se popunjavala ljudstvom iz Dervente, Broda, Doboja a poslije su dolazili i ljudi iz drugih mjesta. Nama je cilj te ratne 1992.godine bio da dođemo do rijeke Save pri čemu su vođene teške borbe. Mi prnjavorčani  koji smo bili u 27.brigadi i danas se sjećamo našeg ratnog puta i ponosni smo na to ”,raže Segić.

Da je Vojska Republike Srpske dala je nemjerljiv doprinos  u odbrani naroda, smatra i gradsko rukovodstvo. Poručuju da je ta odbrana skupo plaćena sa mnoštvo poginulih.

Japan je u gradu Derventa realizovao pet projekata čiji je fokus  bio na sektoru obrazovanja i zdravstvene zaštite i svaki od njih bio je vrijednosti oko 80.000 evra.

Rekao je ovom prilikom svoje prve posjete ovom gradu japanski abasador u BiH Makoto Ito, koji se sastao sa gradonačelnikom Miloradom Simićem te razgovarao o nastavku saradnje.

“Imali smo mogućnost da razgovaramo o budućoj saradnji i vjerujem da ćemo imati dosta mogućnosti da je i dalje razvijamo”, rekao je Ito.

Simić je izrazio zadovoljstvo posjetom Makotoa i nadu da će saradnja biti nastavljena na obostranu korist.

“Imamo potrebu u gimnaziji da saniramo biblioteku i to je projekat od 100.000 KM, gdje je fundus od 21.000 knjiga i dosta djece. Razgovarali smo i o Osnovnoj školi `Nikola Tesla`, gdje će se u saradnji Vladom Republike Srpske finansirati radovi od oko pet milioma KM”, rekao je Simić.

On je dodao kako je ambasadora upozano i o podacima o gradu, te o onim parametrima kojii ga čine boljim.

Makoto je istkao kako u ovom gradu živi i jedna državljanka Japana, koja podučava japanski jezik, te  da je i to jedan od razloga što je želio da posjeti Derventu.

TV K3

Policijskoj stanici Derventa, 02.05.2022. godine, prijavljeno je da je na području grada Derventa izvršena provala u jedan ugostiteljski objekat gdje je pričinjena materijalna šteta.

U navedenom objektu se nalazio i aparat za igre na sreću vlasništvo jedne firme iz Banjaluke koji je takođe obijen. U toku je rad na rasvjetljavanju krivičnog djela „Teška krađa“.

PU Doboj

Muslimani danas obilježavaju jedan od najznačajnijih praznika – Ramazanski bajram. Obilježava se nakon mjeseca ramazana kao prilike za duhovnu katarzu čovjeka.

Tokom ramazana vjernici su bili obavezani na jednomjesečni post – cjelodnevno ustezanje od hrane i pića, od fizičkih zadovoljstava, te neprimjerenog govora.

Prvog, od tri dana praznika, u džamijama se klanja Bajram-namaz.

Centralna svečanost povodom Ramazanskog bajrama je tradicionalno u sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj džamiji gdje bajramsku hutbu kazuje reisu-l-ulema Islamske zajednice Husein ef. Kavazović.

Nakon Bajram-namaza, praznik se obilježava u krugu porodice i drugih bliskih osoba. Tim povodom se pripremaju hrana i piće, najčešće iz domaće kuhinje.

Običaj je da se djeca daruju novcem. Tokom Bajrama, najčešće ne prvi dan praznika, pojedini posjećuju groblja.

U Spomen-kompleksu Čardak u Derventi danas je obilježeno 30 godina od stradanja 37 Srba iz ovog naselja koje su ubili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ i paravojnih hrvatsko-muslimanskih formacija.

U Crkvi Svetog apostola Tome koja je sastavni dio Spomen-kompleksa Čardak služena je liturgija i pomen parastos, nakon čega su položeni vijenci i cvijeće.

Gradonačelnik Dervente Milorad Simić rekao je da treba njegovati kulturu sjećanja i govoriti istinu kako se ne bi ponavljao zločin nad Srbima kao što je bio ovaj na Čardaku.

“Jedini grijeh ovih Srba bio je što su vjerovali i mislili da i drugi razmišljaju kao oni. Oni nisu pucali ni na koga, nisu otišli na drugu teritoriju, već su se organizovali da sačuvaju svoje kuće i porodice. Ljudi druge vrste su se drznuli i krenuli da pobiju kompletne porodice i sve ih strpaju u jednu jamu”, izjavio je novinarima Simić.

Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević kaže da je na Vaskrs 1992. godine naselje Čardak palo u ruke neprijatelja, dio stanovništva je zarobljen i odveden u logore, polovina je umrla, a ono što je ostalo je pobijeno.

“Za logore u Derventi izrečene su sudske kazne od ukupno 47 godina, a trebalo bi biti 470 godina. Dosadašnje presude su ispod minimalne kazne za zločine koje su činili u ovom gradu”, rekao je Knežević.

On podsjeća da je na 14 godina zatvora osuđena Azra Bašić koja je mučila i ubijala logoraše, a Blagoja Đuraša je zaklala u tadašnjem Domu JNA.

“Damir Lipovac, koji je bio komandir logora u školi u Poljarima, jednom logorašu je pucao u leđa, drugom u usta, a osuđen je na sedam godina. Dvojicu ljudi je ubio i dobio sedam godina zatvora, koliko se dobije za saobraćajnu nesreću”, kaže Knežević.

On je podsjetio i na presudu od samo dvije godine zatvora za Frica koji je odveo 15 ljudi na kopanje rovova na Tomasovo brdo gdje su korišteni kao živi štit – osam logoraša je ubijeno, a sedam teško ranjeno.

“Na Čardaku su ubijene cijele porodice, porodica Lazarević – otac, majka i sin više nema potomaka, porodica Živković – otac majka i sin. Ubijeni su i bračni parovi Zorić i Ćudić. Za ova ubistva do danas niko nije odgovarao”, rekao je Knežević.

On je poručio da stravični zločini ne smiju da budu zaboravljeni i da istinu treba prenositi generacijama mladih.
Čedo Prodić iz naselja Čardak, koji je bio u logoru tri mjeseca, podsjeća da je na Vaskrs ujutro 1992. godine Čardak napadnut minobacačima.

“Nakon tih napada smo se povlačili prema gradu misleći da ćemo uspjeti da se izvučemo, ali su nas opkolili. Bilo je puno vojske i predali smo se, jer su nam već ubili dvojicu. U logoru je bilo mučenja, udaranja, bez hrane i vode. Lomljene su vilice ljudima, kod mene je slomljena vilica. I sada se vide povrede na čelu. Teško je što zločinci nisu osuđeni za sve što su učinili. Mi nismo nikoga napali, bili smo na svojim pragovima, a oni su nas protjerali u logore”, kaže Prodić.

Sin Blagoja Đuraša, Slaviša Đuraš kazao je da se nada da će pravda stići sve one koji su naredili zločine.

“Prošlo je 30 godina od zločina, a presude i suđenja su jako tužan dio svega što snj desilo. Prije nekoliko godina gotovo svakodnevno su bila suđenja, ali je sve stalo sa presudom Azri Bašić. Sad se nadamo, imamo neke nove naznake iz Sarajeva, da će biti pokrenuti procesi po komandnoj odgovornosti za zločine u Derventi. Prije svega mislim na komandni kadar 103. brigade HVO Dervente, ali i krizni štab opštine Derventa koji je donio odluku 10. aprila 1992. godine da u Derventi vlast preuzmu Hrvatske oružane snage, a da se policija povuče, a 11. aprila je osnovan logor u Domu JNA. To su Vinko Begić, komandant 103. brigade Zlatko Mladić i komandant vojne policije Željko Puljić, koji su najodgovorniji za ono što se dogodilo na Čardaku, rekao je Đuraš.

On dodaje da je važno istaći, iako se malo govori o tome, da je u Domu JNA osim muškaraca sa Čardaka bilo zatvoreno i četrdesetak žena i 15 djece, a za šta niko nije procesuiran.

U Spomen-kompleksu u Derventi upisana su imena 37 srpskih žrtava od kojih je najveći broj ubijen 26. aprila 1992. godine, na Vaskrs, na kućnom pragu, dok su neki ubijeni u logorima regularne vojske Hrvatske i hrvatsko-muslimanskih paravojnih formacija.

Na mjestu gdje se nalazi spomen-obilježje pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 19 ubijenih mještana.

Vijence su položili porodice ubijenih civila naselja Čardak, gradonačelnik Dervente Milorad Simić, predsjednik Skupštine grada Bojan Radanović, delegacija Gradske boračke organizacije, te drugih organizacija i udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, Policijske stanice Derventa i predstavnici političkih partija.

Povodom 30 godina od stradanja Srba iz Čardaka prošle sedmice je održan okrugli sto i izložba u Centru za kulturu kojima je ukazano na poražavajući rad pravosuđa u procesuiranju zločina nad derventskim i Srbima iz Posavine, kao i na važnost njegovanja kulture sjećanja na najveće stratište u Derventi.

Nenad Simić/Posavske novosti