Osobe sa Daunovim sindromom poslije vaspitno-obrazovnog procesa uspijevaju da samostalno žive i rade, ali je mali broj onih koji su zaposleni iako je obaveza društva da im stvori bolje uslove za život i radno osposobljavanje, rekao je direktor Centra za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju “Budućnost” Derventa Vladan Popović.
Popović ističe da način na koji su ova djeca prihvaćena u porodičnoj sredini pozitivno utiče na razvoj komunikacije, usvajanje svakodnevnih životnih vještina i uspješnije uklapanje u socijalno okruženje.
“Danas postoji mogućnost da se, osim ustanova koje kadrovski i prostorno mogu pružiti adekvatnu podršku djeci sa Daunovim sindromom, ona uključuju i u vaspitno-obrazovni proces u redovnim školama, ali samo ukoliko one mogu obezbijediti potrebna prilagođavanja i odgovarajuću podršku”, navodi Popović.
Prema njegovim riječima, bez ovih preduslova i sistemskog rada stručnjaka neće se razviti svi djetetovi potencijali, a moguće je i javljanje negativnih posljedica socio-emocionalne prirode.
“Naša obaveza kao ustanove i društva jeste da omogućujemo osobama sa Daunovim sindromom da budu sastavni dio našeg društva sve vrijeme, a ne samo 21. marta – kada obilježavamo Međunarodni dan osoba sa Daunovim sindromom”, naglašava Popović.
On navodi da usluge Dnevnog centra koristi 19 osoba, od kojih dvije sa Daunovim sindromom.
“Veoma je bitna rana intervencija koja uključuje rad defektologa i drugih stručnjaka sa djecom i roditeljima u ranom uzrastu. U znatnoj mjeri preventivno se može uticati na nastanak nekih pridruženih smetnji i stimulisati psihomotorni razvoj”, dodaje Popović.
Svjetski dan osoba sa Daunovim sindromom ustanovljen je 2006. godine, a 21. mart simbolično je izabran za taj dan jer je u osnovi ove bolesti prisutnost tri, umjesto dva hromozoma, na 21 hromozomskom paru.
Simbol ovog dana su šarene čarape jer ih osobe sa Daunovim sindromom ne mogu upariti, te se nošenjem šarenih čarapa pokazuje podrška borbi ovoj populaciji, kako bi se što bolje integrisala u društvo.
SRNA