Jedini dimnjačar u Derventi Mirko Plavšić (49) ima pune ruke posla, a po običaju narod čeka „zadnji voz“ da se pripremi za nastupajuću zimsku sezonu. Mnogi tek sada nabavljaju drva, a i čiste dimnjake na koje su zaboravili da postoje za vrijeme toplijeg vremena.
Derventa nema gradsku toplanu i većina stanovnika se grije na drvo ili električnom energijom.
“Mnogi misle da je lako čistiti dimnjake, ali kada se popnu na krov i osjete visinu te osjećaj čađi i prljavštine na sebi brzo odustaju od posla. Potrebno je pravilno očistiti dimnjake, provjeriti da nije nešto upalo ili da dimnjak nije oštećen”, priča Plavšić.
Dodaje da pored toga što čisti dimnjake, usput obavlja i druge poslove.
“Ljudi me zamole da popravim antenu, promijenim crijep, očistim oluke… To ne naplaćujem, ide gratis, ali bude po neka čast, kafa, slatko, voće i slično. Alkohol ne pijem jer visina ne podnosi piće. Odgovoran je posao radi lične sigurnosti, ali i sigurnosti onih koji me pozovu”, dodaje Plavšić.
Plavšić je invalid pete kategorije, oženjen je iotac dvoje djece. Nije slutio da će jednog dana da obavlja posao dimnjačara, ali sve dok čovjek može da radi, kaže, dobro je.
“Radio sam i druge poslove, uređivao bašte, čistio i kosio travu. Po zanimanju sam, inače bravar, ali nikada u struci nisam radio, jer za mene nije bilo radnog mjesta. Završio sam dimnjačarsku školu i počeo da se bavim ovim poslom”, govori Plavšić.
U svakodnevnom nastojanju da dođe do prihoda kako bi održao registrovanu djelatnost i došao do novca, susreće se sa mnogim iskušenjima. Najviše mu smeta što ljudi misle da lako zarađuje novac i da posao kojim se bavi nije odgovoran i težak.
“Stanovništvo ne čisti redovno dimnjake, iako je zakonom propisano čišćenje bar dva puta godišnje. U većoj mjeri izbjegavaju da to učine i bar jedanput. Bilo je slučajeva da ljudi nalože vatru i kada iz dimnjaka počne izbijati vatra onda kažu da ne znaju kako je do toga došlo. Tvrde da su nedavno čistili dimnjake. Kada očistim i počnem iznositi čađe i ostalo što se nađe, čude se. Čak ne mogu da vjeruju da je to sve bilo u dimnjaku”, dodaje Plavšić.
Narod loži svašta
On kaže da narod svašta loži – od plastike, sirovih drva i svega onog što stvara veće količine dima i čađi. Za očišćene dimnjake daje i potvrdu o plaćanju, jer je registrovao djelatnost u skladu sa zakonom. Cijena čišćenja dimnjaka košta od 10 pa do 30 maraka koliko iznosi čišćenje duplog dimnjaka.
“Za sada me služi zdravlje, mada posledice invalidnosti nikada nisu sanirane, to je nešto što će čovjeka da prati dok je živ. Radeći zaboravim na sve probleme, ali i na neke komentare koji stižu od ljudi koji malo bolje žive. Ima i onih koji vjeruju da dimnjačari donose sreću. Ima mnogo istine u tome. Ako očistim dimnjak onda neće doći do požara, zar to nije sreća”, kroz šalu dodaje Plavšić.