U Bosni i Hercegovini se proizvode kopačke za najbolje fudbalere svijeta. Pa, čak i za Davida Beckhama. Jedan obućar iz Dervente, nakon višegodišnjeg boravka u inostranstvu, doveo je strane investitore, pokrenuo proizvodnju obuće za strano tržište i zaposlio stotine ljudi.
Od tanke i elastične kengurove kože, uvezene iz Australije, pravi se jedan od najpoznatijih modela kopački, star preko 60 godine. Kada se završi gornji dio šije se etiketa na kojoj piše “Made in Germany”.
“Pošto mi ne radimo donji dio, ne sklapamo obuću. Montaža se radi u Njemačkoj zato piše “Made in Germany”. Da se radi kod nas onda bi pisalo da se radi u BiH“, kazala je Sanja Pazurević, Fabrika obuće Sanino.
U procesu proizvodnje učestvuje stotine radnika. A, stroga uputstva za svaki korak u izradi stigla su iz Njemačke.
Do sada ih je u Prnjavoru proizvedeno preko 10 miliona kopački, a jedan od najvjernijih kupaca bio je David Beckham. Kupovao je više od 120 pari godišnje.
Od kopačke do vojničke čizme proizvodi se ovdje za mnoge brendove širom svijeta.
“Najvažnija stvar u našem poslu je da ono što uradite bude na vrijeme isporučeno i da nemate problema sa kvalitetom“, rekao je Radovan Pazurević, Fabrika obuće Sanino.
Prepreka u proizvodnji je mnogo. U Bosni i Hercegovini se rijetki školuju za obućara pa proces prekvalifikacije radnika dugo traje. Dešavaju se nestanci struje, kašnjenja radnika zbog pokvarenog autobusa i slične situacije iz naše svakodnevice imaju uticaj.
“Ja se plašim da ćemo imati situaciju da će nam stranci dolaziti i donositi poslove, a mi nećemo imati s kim to raditi“, smatra Radovan Pazurević.
Pazurević je u proizvodnji cipela skoro čitav život, od osnovne škole. Za vrijeme rata radio je u inostranstvu. Po završetku doveo je strane investitore i otvorio fabriku.
“Jedan period svoga rada sam sa suprugom proveo u Kini za vrijeme naših nesretnih dešavanja, jedan dio u Mađarskoj na kraju sam rekao vraćamo se u svoju Derventu i to je to“, ispričao je Radovan.
U dvije hale, ovoj u Prnjavoru, i još jednoj u Derventi zaposleno je 850 radnika. Među njima su i djeca i najbliža rodbina Pazurevića.
N1 – Anđelka Marković