Azra Bašić (57), djevojački Alešević, rođena Riječanka, bivša pripadnica HV-a zvana Azra Dva Noža ili Krvava Azra, koja je 22. novembra iz SAD-a – gdje je živjela u gradiću Stenton u Kentuckyju pod imenom Isabella Bashich – izručena u BiH zbog optužbe za ratne zločine i genocid u Derventi 1992.
Na neudobnoj stolici malene prostorije za ispitivanja Tužiteljstva BiH sjedi neugledna žena. Azra joj je ime. Iza debelih naočala uplašen je i pomalo tužan pogled. Odjevena je u sivu košulju, a preko ruku vezanih lisicama nehajno je prebačen crni pulover. Pomalo nagnute glave promatra kako službenica Tužiteljstva priprema spis.
Prizor je to koji su mnogi u Bosni i Hercegovini čekali više od dvije decenije. Iako izgleda kao prosječna sredovječna žena, koju je neimaština možda prisilila da u trgovini ukrade komad zimske, iza debelih naočala kriju se oči u koje 1992. u Derventi niko nije htio pogledati. Azra Bašić, djevojački Alešević, netom izručena iz SAD-a, optužena je za neka od najvećih zvjerstava prema logorašima u teškoj konkurenciji bosanskog ratnog inferna devedesetih.
“Klali ste, mučili, tukli i maltretirali zatvorenike. Odsijecali im spolovila. Čupali uši i nokte usijanim žaračem. Tjerali ih da ližu krv mrtvih zatvorenika i pužu po staklu. Tereti vas se za ratni zločin i genocid”, samo je dio optužbi protiv žene koja je devedesetih bila strah i trepet Dervente, a koja je sada konačno pred licem pravde, po zahtjevu Posebnog odjela za ratne zločine BiH.
Fetiš na uši
Azra, znana pod nadimkom Azra Dva Noža ili Krvava Azra, na tlo BiH stigla je 22. novembra, avionom iz Sjedinjenih Američkih Država. Izručena je iz Amerike nakon dugotrajnog i kompliciranog ekstradicijskog procesa. Optužena je da je kao pripadnica Hrvatske vojske (HV), Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) ili neke od paravojnih formacija – ta nepoznanica jedna je od kontroverzi iz njezine biografije – na području Dervente tokom 1992. činila nezamislive, čudovišne stvari. Iako porijeklom iz muslimanskog sela Kotorsko kod Doboja, Azra je hrvatska državljanka koja je u ratu otišla u Derventu i ondje stekla status jednog od najzloglasnijih mučitelja srpskih logoraša. Svjedočanstva protiv nje mjere se u hiljadama podjednako ogavnih i krvavih stranica. Iako ju svjedoci optužuju za mnoga zlodjela, službeno je optužena samo za jedno ubojstvo – Blagoja Đuraša – kojem je prerezala vrat pred više zatvorenika. Srpski tabloid Blic razgovarao je o tom slučaju s Radojicom Garićem, jednim od rijetkih koji su imali sreće preživjeti “bliski susret” s Azrom Dva Noža.
– U aprilu 1992. u bivšem Domu JNA otvoren je logor za zarobljene Srbe. Među brojnim mučiteljima koji su nas svakodnevno krvnički tukli posebno se isticala Azra Bašić. Mene i ostale zatvorenike stalno je šutirala, tukla metalnom šipkom i psovala srpsku majku. Jedne večeri ušla je u prostoriju u kojoj je bilo zatvoreno nekoliko desetaka izmučenih i izgladnjelih Srba i na naše oči nožem prerezala vrat mom predratnom komšiji Blagoju Đurašu! Nakon što ga je zaklala, zgrabila me je za kosu i tjerala da pijem krv koja mu je curila iz rane. Kasnije mi je tim istim nožem izrezala leđa, a Mili Kuzmanoviću, koji je prije dvije godine preminuo od posljedica stravične torture kojoj je bio izložen i od koje se nikad nije oporavio, kliještima je iščupala sve nokte. Bašić nije žena, već pravo čudovište – ispričao je, gotovo u dahu, novinarima Garić.
Takvih je svjedočanstava mnogo. Preplašeni logoraši prisjećali su se u brojnim iskazima protiv Azre kako bi u prostoriji Doma JNA zavladao muk kada bi ušla ona, tada mršava mlada žena kratke kestenjaste kose. Uz nju je bio pas koji bi joj, što ju je posebno zabavljalo, lizao krv mučenih zatvorenika s čizama. Imala je široku paletu metoda torture. Usijanim žaračem hvatala je muške zarobljenike za spolovila ili bi im čupala nokte, a nožem, od kojeg se nikad nije odvajala, voljela je sjeći uši. Jednog je logoraša, svjedočili su preživjeli, natjerala da puže po podu punom stakla. Tad bi uzela uže i stavila mu ga u usta te ga jahala po prostoriji. Žedne zatvorenike pod prijetnjom krvavih muka tjerala je da jedu šake soli i piju benzin. Nekoliko je puta, kako bi označila svoje žrtve, na njihova čela nožem urezivala četničke simbole. Dragan Kovačević (65) također je iznio strahote koje je Azra navodno počinila prema zarobljenicima.
– Bili su skinuti do pasa i bosi, gaženi su čizmama dok su puzali na klizavom podu, u potoku krvi i stakla. Donosili bi im i konopac na kojem je bio svezan čvor i tjerali ih da ga stave u usta, poslije čega su njihovi tamničari naglo povlačili konopac i čupali im zube – prisjeća se torture Kovačević.
A onda je s prestankom ratnog vihora, zajedno sa suprugom Nedžadom Bašićem, također osumnjičenim za ratne zločine na području Dervente, Azra nestala. Bosanskohercegovačko pravosuđe godinama ju je pokušalo locirati, baš kao i porodica hladnokrvno zaklanog Blagoja Đuraša. Početkom 2004. FBI joj je ušao u trag na području New Yorka, no uspjela im je umaknuti te je godinama mirno živjela u gradiću Stenton u saveznoj državi Kentucky, više od osam hiljada kilometara udaljena od prizora svojih čudovišnih zločina. Živjela je u kući prosječne američke porodice Loman. Steve i Lucy Loman američkim su novinarima ispričali kako ih se dojmila kao nesretna, ratom duboko traumatizirana žena dobra srca, koja je komšije osvojila jer je pekla najbolje torte u četvrti.
Dobar razlog
Lucy Loman novinarima je tako ispričala da Azra nikad nije krila svoju ulogu u ratu te da im je otvoreno govorila o ubistvima koje je počinila.
– Rekla je da joj je bilo teško samo kada je ubila prvog čovjeka, jer ga je gledala u oči. Ispričala nam je da je to bila situacija “ubij ili budi ubijen” i da joj je nakon tog ubojstva bilo muka, no da je poslije išlo lako – rekla je Lucy Loman novinarima uglednog američkog dnevnika New York Times.
Američkoj je porodici Azra Dva Noža ispričala i da je jednom srpskom vojniku nožem odsjekla penis, no da je za to imala vrlo dobar razlog.
– Rekla je da je vidjela kada su srpski vojnici silovali 17-godišnjakinju koja je sljedeći dan od posljedica brutalnog silovanja preminula. Navodno je kasnije naišla na jednog od silovatelja te je svojim suborcima zabranila da ga odmah ubiju, nego mu je odrezala penis i rekla “više nećeš silovati”.
Lomanovima je Azra djelovala kao vrlo dobra osoba, a ratne traume na njoj su se, rekli su novinarima, najviše vidjele kada bi se na televiziji prikazivali ratni filmovi.
– Odmah bi gasila televiziju – ispričali su.
Kada je 2011. FBI došao po Azru, poznatu i pod imenom Isabella Bashich, koju su locirali i uhapsili pod optužbom za imigracijsku prijevaru jer je vlastima dala netočne podatke o učešću u ratu u Bosni, Lomanovi su se šokirali. Kao “kolateralna žrtva” stradao je i Lucyn suprug Steve, umirovljeni kamiondžija, kojeg su tada također priveli zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja. Tada je počeo dugotrajan ekstradicijski postupak u kojem je Azrin advokat Patrick Nash pokušao osporiti bosanskohercegovačku optužnicu. Prvo, tvrdio je kako nema nikakvog dokaza da je Azra ikada bila dio ijedne hrvatske postrojbe, iako se u optužnici tereti da je zločine počinila kao pripadnica 108. brigade Hrvatske vojske.
Kada je novinar Jutarnjeg lista Tomislav Novak pokušao istražiti taj podatak, iz Ministarstva obrane rečeno mu je da 108. brigada nije nikada bila u Derventi. Tužiteljstvo BiH tada se ispravilo i reklo da je ipak riječ o 111. brigadi, a možda i o nekoj paravojnoj formaciji. Problematičan je i njezin identitet koji je nizom prijevara pokušala sakriti.
Prema jednoj verziji, Bašićeva je rođena 22. juna 1959. godine u Rijeci u Hrvatskoj kao Azra Alešević, a prema drugoj u Kotarskom kod Doboja. Tokom rata, 1. marta 1994. godine, udala se za Nedžada Bašića. Krijući identitet prethodnih godina, koristila je djevojačka i vjenčana prezimena, kao i imena Azra Kovačević i Izabela (Isabelle) Bašić.
Normalan ljudski um
Osim što nema nikakvih dokaza da je Bašićeva ratovala kao pripadnica HV-a, sporne su i optužbe na njezin račun. Advokat Nash kaže kako se u optužnici Tužiteljstva BiH Azra tereti samo za jedno ubojstvo, “a to sigurno nije genocid kao što stoji u optužbi”.
Ipak, Sjedinjene Američke Države odlučile su 57-godišnju Azru, pet godina kasnije, izručiti BiH. Čeka je sudski postupak nakon kojeg će, bude li proglašena krivom, ostatak života najvjerovatnije provesti iza rešetaka. Jedno je sigurno – brojni preživjeli svjedoci njezinih tortura pomno će nadgledati suđenje, ali i iskazima dati svoj obol.
– Ta je žena počinila zločine koje normalan ljudski um ne može ni zamisliti. Svaka kazna koja joj se izrekne bit će mala u odnosu na ono što je radila i kako se ponašala prema nemoćnim ljudima – ispričao je novinarima Euroblica Drago Knežević, predsjednik Udruženja srpskih logoraša i ratnih zarobljenika Dervente.
Izvor: avaz.ba