admin 
U Spomen-kompleksu Čardak u Derventi danas je obilježeno 30 godina od stradanja 37 Srba iz ovog naselja koje su ubili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ i paravojnih hrvatsko-muslimanskih formacija.
U Crkvi Svetog apostola Tome koja je sastavni dio Spomen-kompleksa Čardak služena je liturgija i pomen parastos, nakon čega su položeni vijenci i cvijeće.
Gradonačelnik Dervente Milorad Simić rekao je da treba njegovati kulturu sjećanja i govoriti istinu kako se ne bi ponavljao zločin nad Srbima kao što je bio ovaj na Čardaku.
“Jedini grijeh ovih Srba bio je što su vjerovali i mislili da i drugi razmišljaju kao oni. Oni nisu pucali ni na koga, nisu otišli na drugu teritoriju, već su se organizovali da sačuvaju svoje kuće i porodice. Ljudi druge vrste su se drznuli i krenuli da pobiju kompletne porodice i sve ih strpaju u jednu jamu”, izjavio je novinarima Simić.
Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević kaže da je na Vaskrs 1992. godine naselje Čardak palo u ruke neprijatelja, dio stanovništva je zarobljen i odveden u logore, polovina je umrla, a ono što je ostalo je pobijeno.
“Za logore u Derventi izrečene su sudske kazne od ukupno 47 godina, a trebalo bi biti 470 godina. Dosadašnje presude su ispod minimalne kazne za zločine koje su činili u ovom gradu”, rekao je Knežević.
On podsjeća da je na 14 godina zatvora osuđena Azra Bašić koja je mučila i ubijala logoraše, a Blagoja Đuraša je zaklala u tadašnjem Domu JNA.
“Damir Lipovac, koji je bio komandir logora u školi u Poljarima, jednom logorašu je pucao u leđa, drugom u usta, a osuđen je na sedam godina. Dvojicu ljudi je ubio i dobio sedam godina zatvora, koliko se dobije za saobraćajnu nesreću”, kaže Knežević.
On je podsjetio i na presudu od samo dvije godine zatvora za Frica koji je odveo 15 ljudi na kopanje rovova na Tomasovo brdo gdje su korišteni kao živi štit – osam logoraša je ubijeno, a sedam teško ranjeno.
“Na Čardaku su ubijene cijele porodice, porodica Lazarević – otac, majka i sin više nema potomaka, porodica Živković – otac majka i sin. Ubijeni su i bračni parovi Zorić i Ćudić. Za ova ubistva do danas niko nije odgovarao”, rekao je Knežević.
On je poručio da stravični zločini ne smiju da budu zaboravljeni i da istinu treba prenositi generacijama mladih.
Čedo Prodić iz naselja Čardak, koji je bio u logoru tri mjeseca, podsjeća da je na Vaskrs ujutro 1992. godine Čardak napadnut minobacačima.
“Nakon tih napada smo se povlačili prema gradu misleći da ćemo uspjeti da se izvučemo, ali su nas opkolili. Bilo je puno vojske i predali smo se, jer su nam već ubili dvojicu. U logoru je bilo mučenja, udaranja, bez hrane i vode. Lomljene su vilice ljudima, kod mene je slomljena vilica. I sada se vide povrede na čelu. Teško je što zločinci nisu osuđeni za sve što su učinili. Mi nismo nikoga napali, bili smo na svojim pragovima, a oni su nas protjerali u logore”, kaže Prodić.
Sin Blagoja Đuraša, Slaviša Đuraš kazao je da se nada da će pravda stići sve one koji su naredili zločine.
“Prošlo je 30 godina od zločina, a presude i suđenja su jako tužan dio svega što snj desilo. Prije nekoliko godina gotovo svakodnevno su bila suđenja, ali je sve stalo sa presudom Azri Bašić. Sad se nadamo, imamo neke nove naznake iz Sarajeva, da će biti pokrenuti procesi po komandnoj odgovornosti za zločine u Derventi. Prije svega mislim na komandni kadar 103. brigade HVO Dervente, ali i krizni štab opštine Derventa koji je donio odluku 10. aprila 1992. godine da u Derventi vlast preuzmu Hrvatske oružane snage, a da se policija povuče, a 11. aprila je osnovan logor u Domu JNA. To su Vinko Begić, komandant 103. brigade Zlatko Mladić i komandant vojne policije Željko Puljić, koji su najodgovorniji za ono što se dogodilo na Čardaku, rekao je Đuraš.
On dodaje da je važno istaći, iako se malo govori o tome, da je u Domu JNA osim muškaraca sa Čardaka bilo zatvoreno i četrdesetak žena i 15 djece, a za šta niko nije procesuiran.
U Spomen-kompleksu u Derventi upisana su imena 37 srpskih žrtava od kojih je najveći broj ubijen 26. aprila 1992. godine, na Vaskrs, na kućnom pragu, dok su neki ubijeni u logorima regularne vojske Hrvatske i hrvatsko-muslimanskih paravojnih formacija.
Na mjestu gdje se nalazi spomen-obilježje pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 19 ubijenih mještana.
Vijence su položili porodice ubijenih civila naselja Čardak, gradonačelnik Dervente Milorad Simić, predsjednik Skupštine grada Bojan Radanović, delegacija Gradske boračke organizacije, te drugih organizacija i udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, Policijske stanice Derventa i predstavnici političkih partija.
Povodom 30 godina od stradanja Srba iz Čardaka prošle sedmice je održan okrugli sto i izložba u Centru za kulturu kojima je ukazano na poražavajući rad pravosuđa u procesuiranju zločina nad derventskim i Srbima iz Posavine, kao i na važnost njegovanja kulture sjećanja na najveće stratište u Derventi.
Nenad Simić/Posavske novosti