Zovem se Monika Kuzmanović i ove godine sam završila četvrti razred gimnazije. Ovu školu sam odabrala kao i svi osnovci koji znaju šta hoće i žele: dobra podloga za fakultet i sticanje širokih znanja iz različitih oblasti nauke i kulture.
Osnovnu školu sam pohađala u Brodu i dolaskom u Derventu nisam znala šta tačno da očekujem, osim veće konkurencije i strožeg kriterijuma, ali i boljih uslova za dalje školovanje. Svaki novi početak je na svoj način težak i komplikovan. Bilo mi je potrebno određeno vrijeme da se priviknem kako na novu sredinu, tako i na nešto zahtjevnije školske obaveze.
Prvi razred gimnazije je za mene bio težak, ne samo što se svaki predmet mora savladati i upoznati kao predmet, nego je potrebno da se svaki novi profesor upozna, i kao profesor, i kao ličnost.
Za učenika je suštinski važno da se prilagodi novom tempu rada, ali i da ne posustane poslije prve loše ocjene, ili bilo kakvog drugog neuspjeha u školi. Naravno, svemu tome pomažu i dobre radne navike i upornost, ali i očekivanje da će se možda pojaviti neko bolji ili talentovaniji, što je jedna od važnih stvari koje gimnazija nauči mnoge odlične učenike.
Osoba koja sam danas je gotovo neuporediva sa onom koja sam bila na početku srednje škole. Nikada do tada nisam voljela da se takmičim, željela sam da prođem neprimijećeno i nečujno, ali moje interesovanje za prirodne nauke mi to nije dozvoljavalo.
Smatram da će me neki najviše pamtiti po rezultatima sa takmičenja iz fizike, od kojih bih izdvojila i učešće na Olimpijadi 2019. godine u Solunu. Nisam nikad zamišljala da će mi ineresovanje za određeni predmet pružiti priliku da upoznam ne samo drugu zemlju i kulturu, već i ostale učenike iz različitih zemalja, sličnih interesovanja i ciljeva.
Fiziku, ali i druge prirodne nauke sam uvijek vježbala i učila iz znatiželje, u slobodno vijeme, bez pritiska drugih ili prevelikih očekivanja, jer takmičenje za mene nije bilo toliko važno, koliko moja ambicija da napredujem u nečemu što volim. Pored fizike, učetsvovala sam na regionalnim takmičenjima iz matematike (dva puta druga), istorije, i odbojke, koju sam donedavno trenirala. Odbojka je bila veoma važan segment mog razvoja ličnosti, jer mi je omogućila ne samo nova poznanstva i građenje samopouzdanja, već je značila i neophodan psihički odmor za mene nakon takmičenja i svakodnevnih školskih obaveza. Učešće na raznim sekcijama, prije svega sekciji engleskog jezika, koju je vodila moja razrednica Tijana Mihić Pijetlović, je takođe dio lijepih uspomena, jer pripremanjem raznih predstava i priredbi za mališane i osnovce naučimo raditi u timu, ali i pobijediti tremu i nervozu.
Planiram da upišem medicinu, i to moje želja iz osnovne škole. Smatram da sam spremna da krenem dalje, iako mi je žao što ću se rastati od nekih dragih osoba i što se više nećemo viđati, bar ne toliko često. Ispred mene je još jedan novi početak, ali uspomene iz srednje škole će zauvijek ostati posebne.
JU SŠC “Mihajlo Pupin” Derventa