Po osmi put se Internacionalni multireligijski i interkulturni centar „Zajedno“, organizovao je manifestaciju „Derventsko srce“.
Od samog početka u IMIC-u su željeli da povežu Dervenćane širom svijeta i da održe dobri duh Dervente što je dobilo i svoju potvrdu.
Derventsko srce našlo je svoj dom u mnogim gradovima svijeta, da su ga,između ostalih, dobili i najbolji rukometaš svijeta Abas Arslanagić i tvorac rukometne škole u Derventi Husein Jusufbegović, najbolji načelnik u Bosni i Hercegovini Milorad Simić, bez čije iskrene podrške ne bismo sve ovo mogli činiti, Klinika za srce iz Tuzle gdje je i mnogim Dervenćanima spašen život.
Derventsko srce je dobio i jedan od velikih humanista Zvonko Biljecki, ministar Sredoje Nović ,umjetničke legende Izet Đuzel i Hidajet Kantardžić,posthumno su ta priznanja pripala i najboljem brigadiru Jugoslavije Fajki Džiniću i proti Novaku Petroviću, koji je bio sinonim dobrote i poštenja ovog grada. Dug je spisak dobitnika i svi su oni bili i ostali ambasadori dobre i lijepe Dervente.
Dobitnici „Derventskog srca 2016“
MIROSLAV DURONJIĆ(posthumno)
Prošle godine Derventa se oprostila od jedne prave derventske legende, Dervenćanina velikog srca Miroslava Duronjića.Ni ovo naše priznanje ne bi imalo potrebnu vrijednost kad se na listi dobitnika ne bi našlo ime Miroslava Duronjića kome posthumno dodjeljujemo ovo priznanje.
DŽEBA MIRKO
Džeba Mirko je čovjek koji se čitav svoj vijek borio za sve one vrijednosti na kojima počiva normalno društvo.Mnogi su u toj borbi posustajali i predavali se, a Mirko je nastavljao dalje i svojim radom pokazao da vrijedi boriti se za ideale za koje se opredijelio. Bio je učesnik II konferencije Saveza komunista Jugoslavije , odbornik u opštinskom parlamentu i predsjednik Vijeća udruženog rada, jedan je od osnivača Udruženja Josip Broz Tito i njegov aktuelni predsjednik, obnovitelj Socijaldemokratske partije u Derventi,aktuelni je potpredsjednik OO SUBNOR-a, obavljao je dužnost predsjednika Skupštine opštine, dobitnik je 9.aprilske povelje opštine Derventa. Od Dervente se nije odvajao ni u najteža vremena, jer , srce derventsko, to jednostavno nije dozvoljavalo.
AZEMINA GRBIĆ
Poznati novinar i književnik Duško Radović nije više među živima, a njegova se riječ i danas itekako sluša.Danas ćemo ga i mi ovdje spomenti. Za pjesmu NIZ KALDRMU KLEPEĆU NANULE rekao je da je to najbolji tekst jedne pjesme koja je ikada napisana, a 2009. godine ova pjesma proglašena je za jednu od 10 najljepših sevdalinki.Sada će vam biti sve jasno zašto smo sve ovo rekli, jer je pjesmu pjevala naša ovogodišnja dobitnica „Derventskog srca“ Azemina Grbić.
Na sceni je od svojih osnovnoškolskih dana zahvaljujući svom talentu, ali i dragoj nam profesorici Branki Pejić koja ju je usmjerila na muzičku stazu. U svojoj šezdesetogodišnjoj muzičkoj karijeri snimila je brojne pjesme trajne muzičke vrijednosti: KRAJ TANANA ŠADRVANA, NEĆU ZLATO KOJE LAŽNO SIJA, VIHOR RUŽU NIZ POLJE TJERAŠE, VOLIM TE, VOLIM, NIZ KALDRMU KLEPEČU NANULE i mnoge druge.
MANDIĆ VESNA
Čovjek ne zna s kim ili s čim bi uporedio ovogodišnju dobitnicu „Derventskog srca“ Vesnu Mandić. Svi je znaju kao kćerku Joze i Jele Mandić, osoba koje su svojim humorom ostali prepoznatljivi u ovom gradu, a Vesna je od njih naslijedila osobinu da je rado viđena u svakom društvu jer sa sobom uvijek donosi dobro raspoloženje.
Vesna Mandić Reljin je prva osoba u Derventi sa diplomom defektologa i ona je najzaslužnija za formiranje nastave za djecu sa posebnim potrebama.Životni put odvodi je u Novi Sad gdje postaje direktor najvećeg centra za specijalno vaspitanje i obrazovanje u Vojvodini.
Obavljala je dužnosti sekretara Fonda za obrazovanje Novog Sada, bila je pomoćnik sekretara – ministra za obrazovanje, kulturu ,sport i omladinu Vojvodine. Predsjednica najvećeg sindikata koji je organizovao i najveći miting u Vojvodini protiv rata u Bosni i Hercegovini 1992.godine.
Nalazi se na spisku 142 lica koja su u Srbiji bila u prvim redovima u borbi za razvoj demokratije .Proglašena je1992.godine za ženu godine zbog svoje aktivnosti na zaustavljanju rata i pomirenju među narodima.
Svugdje je bila i ostala ambasador Dervente i dobre volje među ljudima.
PORODICA VEJZOVIĆ
Kao i svake godine i ove godine dodjeljeno je kolektivno „Derventsko srce“. Ono ove godine odlazi porodici Vejzović, koja je Derventu obilježila i obilježava muzikom i sportom. Od oca Rame Vejzovića, koji pripada najboljoj generaciji fudbalera Tekstilca i jednim od najboljih harmonikaša, preko Alije najbržeg krila Tekstilca, Nuće Nusreta koji je ostao pojam prefinjenosti u fudbalu i trenera mlađih kategorija u Tekstilcu do Envera i Edija, koji su muzikom unosili toplotu i ljepotu muzike u naša derventska srca.
Treba spomenuti i Nusretu koja se takođe bavila sportom –košarkom a jednom smo je gledali i na sceni Amaterskog pozorišta Derventa u predstavi „Divlje meso“.Spomenućemo i Enverovog sina Damira vrsnog košarkaša.
U programu dodjele „Srca“ nastupili su Fadil Pelesić sa pjesmama Tanenka Marića „Derventa me u san zove“ i „Derventa,“ vokalni solisti Amira Keča, Violeta Pećić i Edi Vejzović.
Priznanja su uručili dobitnici „Derventskog srca“ Abas Arslanagić, Ilija Zirdum, Izet Đuzel, Rosa Bijelić i Husein Jusufbegović.
Iz IMIC-a su rekali kako zahvalnost duguju pokrovitelju načelniku Miloradu Simiću, Centru za kulturu Derventa i njegovom direktoru Jelenku Živkoviću, Narodnoj biblioteci i Hrvatskom kulturnom društvu „Napredak“, učesnicima programa Sulejmanu i Hadisu Medenčeviću, Azemini Grbić, Midhatu Aliću ,Veri Vuletić, Saši Bogdanu i Antonu Zupancu . Zahvaljujemo, takođe, saradnicima u organizaciji programa Iliji Zirdumu, fra Mirku Filipoviću ,Mirsadu Haurdiću i Savku Pećiću .Veliko hvala i Violeti, Ediju Vejzoviću, Predragu Milinkoviću, Amiri Keča, kao i predstavnicima medija.